Tradicija duža od 130 godina

Nekadašnja vodeća destinacija Austro-Ugarske Monarhije, osim što je služila za liječenje i odmor careva, kraljeva, grofova i markiza, u svojoj bogatoj turističkoj povijesti od početka je svoje sadržaje stavila na raspolaganje i onome što je u ono vrijeme predstavljalo meeting industriju.

Već 1885. godine, samo godinu dana nakon otvaranja prvog hotela, u Opatiji se na poticaj Friedricha Schülera i Južnih željeznica održava prvi kongres liječnika – balenologa na kojem se raspravljalo o tome treba li Opatija postati ljetovalištem ili je treba proglasiti klimatskim lječilištem.
1894. godine ovdje se austrougarski car Franjo Josip I. susreće s njemačkim carem Vilimom II., a deset godina kasnije, 1904., sa švedskim kraljem Oscarom II. Balneolozi se, zahvaljujući dr. Juliusu Glaxu, u Opatiji ponovno susreću 1904. godine na Kongresu austrijskih baleneologa, te zatim 1908. na IV. Međunarodnom kongresu za talasoterapiju.

Deset godina kasnije, Opatija biva svjedokom jedne od najvećih priča onoga vremena, pakta Njemačke, Austro-Ugarske i Italije, koji je u Opatiji dogovoren u travnju 1914. godine.

Nakon poslijeratnog oporavka Europe, Opatija ponovno postaje domaćinom značajnih kongresnih skupova poput Nacionalnog kongresa hotela i turizma Italije 1933. godine.

Nakon II. svjetskog rata, pedesetih godina prošloga stoljeća, Opatija se okreće kongresnom turizmu te biva domaćinom važnih domaćih i međunarodnih skupova. Tako se 1954. godine ponovno održava Međunarodni kongres o hidroklimi i talasoterapiji, a održan je i kongres Međunarodne rukometne federacije (IHF).

Najvažnija je 1971. godina, kada Opatija gradi prvi veliki kongresni kapacitet, kongresnu dvoranu Grand Hotela Adriatic, otvorenu prilikom održavanja Kongresa Svjetske skijaške federacije (FIS).

Važnost Opatije kao kongresne destinacije odražava se u činjenici da je krajem 60-tih i početkom 70-tih godina 20. stoljeća u njoj bilo sjedište Meditercongressa, Međunarodnog udruženja organizacija i kongresnih gradova zemalja zainteresiranih za Mediteran, koje je okupljalo tridesetak članica. Interesi udruženja, koje je osnovano 9. ožujka 1968. godine u Veneciji, bili su zajednička promocija članica sa svrhom povećanja broja kongresnih događanja. Već su 1973. godine počeli pregovori o udruživanju s Europskom federacijom kongresnih gradova (EFCT), da bi 1978. godine gradovi-članice posebnim dogovorom postali članovi EFCT-a (danas European Cities Marketing – ECM), a Meditercongress prestao s djelovanjem.